Horizontal Rule

Prepoznavanje Rasne Diskriminacije i Borba Protiv Nje

4 September 2001

Prepoznavanje Rasne Diskriminacije i Borba Protiv Nje

Šta je diskriminacija?

Diskriminacija na osnovu rase, boje kože ili nacionalne pripadnosti ("rasna diskriminacija") skoro uvijek predstavlja kršenje ljudskih prava. Po onome što piše u Međunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (engl: ICERD), glavnom međunarodnom zakonu koji se bavi zabranom rasne diskriminacije, "termin 'rasna diskriminacija' označava bilo kakvo pravljenje razlika, isključivanje, ograničavanje ili favorizovanje na osnovu rase, boje kože, porodičnog, nacionalnog ili etničkog porijekla koji imaju svrhu ili efekat poništavanja ili umanjivanja priznanja, uživanja ili ostvarivanja, na jednakim osnovama, ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kom drugom polju društvenog života." Ono što predstavlja osnov principa zabrane diskriminacije su prava pripadnika rasnih, etničkih ili nacionalnih manjina na jednakost pred zakonom i jednaku zaštitu kroz zakone. Medjunarodno pravo zabranjuje rasnu diskriminaciju u nizu oblasti koja obuhvataju ali se ne ograničavaju na slijedeća: obrazovanje, zdravstvo, stambena pitanja, radni odnosi i dobijanje i pristup javnim dobrima i uslugama. Države imaju obavezu da sprječavaju, kažnjavaju i pruže nadoknadu za pretrpljenu rasnu diskriminaciju.

Važeći evropski zakoni govore o "direktnoj" i "indirektnoj" diskriminaciji. Po riječima nedavno usvojene Direktive Evropske unije o rasnoj jednakosti (Direktiva 2000/43/EC, "o primjeni principa jednakog tretmana bez obzira na rasu ili nacionalno porijeklo"), do "direktne diskriminacije" dolazi "kada se neka osoba tretira na nepovoljniji način nego što je - ili što bi - druga osoba bila tretirana u sličnoj situaciji, a na osnovu rasne pripadnosti ili nacionalnog porijekla." Kao primjer bi mogao da posluži neki biro za zapošljavanje, koji vodi takvu politiku da odbija kandidate za posao koji su romske nacionalnosti, ili ured za stambena pitanja koji, namjerno i smišljeno, Romima dodjeljuje stambene prostore koji ne ispunjavaju standarde.

Do "indirektne diskriminacije" dolazi "kada neka na izgled neutralna odredba, kriterij ili praksa ponašanja dovodi pripadnike određene rasne ili nacionalne manjine u naročito nepovoljan položaj u poređenju sa drugima, osim ako ta odredba, kriterij ili praksa ponašanja nisu objektivno opravdani legitimnim ciljem i sredstva za postizanje tog cilja su prikladna i neophodna." Primjer bi mogla da bude robna kuća koja ne dozvoljava ulaz ženama koje nose duge suknje ili državni ured koji zabranjuje ulazak ženama pokrivene glave.Ova pravila, iako izgledaju neutralna na prvi pogled što se tiče pitanja pripadnosti nekoj naciji, u stvari, mogu da na neproporcionalan način nepovoljno utiču na neke manjinske grupe, koje se uglavnom oblače u duge suknje ili pokrivaju glavu.

U nekim zemljama u kojima djeluje Evropski centar za prava Roma - ERRC, ljudi vjeruju da Romi ne doživljavaju diskriminaciju, zato što ustav ili drugi zakoni propisuju da je diskriminacija nezakonita i izričito priznaju Rome kao manjinu ili im daju sličan status. Ovo je pogrešno shvatanje pojma diskriminacije kakav se danas primjenjuje u Evropi. To što postoji domaći ustav ili drugi zakonski propisi koji zabranjuju diskriminaciju u vašoj zemlji ne znači da nema diskriminacije. Postojanje zakona koji zabranjuje diskriminaciju u vašoj zemlji ne znači da je nemoguće da postanete žrtvom diskriminacije - to samo znači da imate sredstvo pomoću koga ćete se boriti protiv diskriminacije. U stvari, može biti da trpite diskriminatorsko ponašanje prema vama svakoga dana.

U veoma malom broju situacija, može biti slučaj da diskriminacija nije nezakonita. Kada se radi o direktnoj diskriminaciji, do ovoga dolazi u izuzetnim situacijama gdje se radi o "istinski potrebnim uslovom za posao". Na primjer, nije protiv zakona praksa da kandidati za mjesto rabina moraju biti jevrejske vjeroispovjesti ili da kandidati za mjesto službenika za rad sa romskom omladinom budu Romi.

Slično ovome, u specifičnim slučajevima, zakon dozvoljava indirektnu diskriminaciju. Kada se neka osoba žali da određena praksa neproporcionalno stavlja u nepovoljan položaj pripadnike neke rase ili nacije, onda odgovorna osoba ima obavezu da dokaže da ta praksa ima legitiman cilj i da je proporcionalna i razumna. Takav primjer bi mogao da bude slučaj gradilišta na kome se zahtjeva da radnici nose šljemove. Ovakva politika može da bude indirektno diskriminatorska u odnosu na određene grupe čijim pripadnicima je zabranjeno da pokrivaju glavu na ovaj način. Međutim, poslodavac bi mogao da pokuša da opravda ovaj zahtjev tako što će dokazati da u, ovom slučaju, legitiman cilj jeste da se obezbijedi sigurnost radnika, da je zahtjev proporcionalan riziku i da je nošenje šljemova razuman zahtjev u skladu sa zakonskim propisima o sigurnosti na radu.

Kako da znam da sam izložen nezakonitoj diskriminaciji? Kako mogu da dokažem da trpim nezakonitu diskriminaciju?

Većina nas zna kako da prepozna flagrantna diskriminatorska ponašanja. U Evropi, na žalost, do njih dolazi prečesto. Da li se desilo vama ili nekome koga poznajete da nije poslužen u kafani ili restoranu jer je konobar ili gazda rekao da ne služi "Cigane"? Da li poznajete nekoga ko nije dobio posao, stan ili ljekarsku pomoć zato što je Rom? Da li ste ikada vidjeli natpis na kojem piše da je zabranjen ulazak "Ciganima" ili "Romima"? Ovo su sve flagrantno diskriminatorska ponašanja. ERRC dokazuje diskriminaciju u takvim slučajevima koristeći dokumente ili natpise u kojima se zabranjuje Romima da uđu, kao i pažljivo i detaljno uzimajući izjave svjedoka, tj. osoba koje su vidjele ili čule o diskriminatorskom ponašanju.

Druga kategorija direktne diskriminacije su ponašanja u kojima riječ "Romi" ili "Cigani" nije eksplicitno upotrebljena, ali je moguće dokazati da je došlo do diskriminacije. Na primjer, mnogi barovi ili restorani ne dozvoljavaju Romima i drugim osobama sa tamnom puti da uđu pod izgovorom da je potrebno biti "član kluba" da bi se ušlo u objekat, ili govoreći da je u toku privatna zabava. Slično ovome, često se čuje da Romima koji se prijave na oglas za radno mjesto putem telefona bude rečeno da dođu na razgovor, ali kada dođu i osoba koja je dala oglas vidi da su u pitanju Romi, kaže im da, u stvari, nema upražnjenog radnog mjesta ili da je ono nedavno popunjeno. Kako neko može dokazati da je došlo do diskriminacije u takvim slučajevima?

Neke organizacije u Centralnoj i Istočnoj Evropi od nedavno uspješno upotrebljavaju tehniku koja se zove "testiranje". Testiranje se sastoji u tome što se pošalju parovi sastavljeni od osoba romske nacionalnosti i od osoba koje nisu Romi - osoba koje su inače u pogledu odjeće, kvalifikacija itd. veoma slične - da se prijave na oglas za posao ili stan ili da uđu u restoran ili diskoteku za koje se sumnja da stalno vrše diskriminaciju Roma. Ako par sastavljen od osoba koje nisu Romi doživi različito ponašanje u odnosu na par sastavljen od Roma - na primjer, ako je paru sastavljenom od osoba koje nisu Romi dozvoljeno da uđe u diskoteku, a od para sastavljenog od Roma je traženo da pokaže članske kartice, a onda mu nije dozvoljeno da uđe - onda treba pažljivo i detaljno zapisati svjedočenje svih osoba koje su učestvovale u "testiranju". Ovo svjedočenje predstavlja dokaz diskriminatorskog ponašanja i u mnogim zemljama se može koristiti na sudu. Dodatne informacije o testiranju možete dobiti na internet stranici ERRC-a: http://errc.org/rr_nr3_2000/legal_defence ili u kontaktu sa kancelarijama ERRC-a.

Statistički podaci mogu biti korisni za dokazivanje i direktne i indirektne diskriminacije. U nekoliko zemalja Centralne i Istočne Evrope, na primjer, romska djeca se stalno raspoređuju u specijalne škole za mentalno retardiranu djecu. Istraživanje ERRC-a sprovedeno 1999. godine u istočnoj Češkoj, u gradu Ostrava je pokazalo da je preko polovine romske djece školskog uzrasta pohađalo takve škole, da su preko polovine ukupnog broja djece u takvim školama bili Romi i da je vjerovatnoća 27 puta veća da će romsko dijete biti raspoređeno u takvu školu u odnosu na dijete koje nije Rom. Mnogobrojna romska djeca koja nisu pohađala škole za mentalno retardiranu djecu su bila koncentrisana u mali broj osnovnih škola u određenim predgrađima Ostrave; preko 30 škola od ukupno 70 normalnih osnovnih škola u Ostravi je bilo "potpuno bijelo" - tj. nije bilo ni jednog jedinog romskog djeteta koje je pohađalo te škole.

ERRC je u Ostravi koristio detaljna istraživanja da dokaže disparitet: izbrojali smo svu romsku djecu i djecu koja nisu Romi u svim osnovnim školama u okrugu Ostrava. Dobijeni grafikon je - pokazujući ono što su mnogi govorili da je istina, ali su malobrojni to dovoljno dobro dokumentovali - otkrio da je grad dramatično podijeljen po nacionalnoj liniji pri čemu većina romske djece pohađa škole koje završavaju a da nemaju potrebna znanja sa kojima će konkurisati na tržištu rada, zarađivati dobre plate i voditi dostojanstven život. Druge organizacije su napisale važne studije uz korištenje metoda kao što su "uzimanje uzoraka" i "uzimanje uzoraka u parovima", u kojima istraživači ispituju ne cijelo stanovništvo nego samo pažljivo odabrane predstavnike pojedinaca ili grupa, kako bi dokazali diskriminatorsko ponašanje. Dobro sprovedeno statističko istraživanje je od izuzetne vrijednosti i slična istraživanja treba da se sprovedu u svim zemljama i u mnogim oblastima života - obrazovanje, stambena pitanja, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu zaštitu - da navedemo samo nekoliko. Ona mogu biti korisna za dokazivanje diskriminacije na sudu, u borbi da vlasti vode bolju politiku u ovim oblastima i da se više novca troši na Rome, kao i za isticanje romskih problema pred moćnim međunarodnim komisijama, kao što su različita tijela Ujedinjenih nacija i Vijeća Evrope. Domaće organizacije su možda u najboljem položaju za provođenje takvih istraživanja. Ako ste zainteresovani da poduzmete takvo istraživanje, vrijedno je napomenuti slijedeće:

  • Nije tačno, kao što to tvrde mnogi aktivisti, da "svi znaju za problem, sada je potrebna samo akcija"; u većini zemalja, valjani statistički podaci o pitanjima od dubokog značaja za Rome ne postoje, na primjer, u vezi sa (da navedemo samo nekoliko primjera):
  • procentom romske djece koja pohađaju škole ili časove za mentalno retardiranu djecu ili druge škole lošeg kvaliteta;
  • brojem Roma (i ostalog stanovništva) koji žive u kućama koje nisu po zakonu registrovane u opštini ili nemaju odgovarajuće infrastrukture;
  • brojem Roma (i ostalog stanovništva) koji su svake godine deložirani;
  • brojem romske djece (i ostale djece) koja su oduzeta porodicama i smještena u državne institucije svake godine.
  • U nekim zemljama, državni organi blokiraju nastojanja da se dođe do takvih informacija. Na primjer, dok je provođeno istraživanje u Češkoj Republici, predstavnicima ERRC-a su u upravama škola često govorili da se ne vodi evidencija o nacionalnoj pripadnosti ili, čak, da je to protivzakonito. Može biti da ljudi koji kažu da ne mogu davati informacije o broju Roma jednostavno pokušavaju da vas spriječe da saznate da li Romi trpe sistematsku diskriminaciju. Čak i zemlje koje podatke o nacionalnoj pripadnosti učenika kvalifikuju kao "osjetljive", zbog čega potpadaju pod podatke čije je korištenje ograničeno, većinom ne postavljaju takve zabrane za opšte podatke o grupama. Međutim, u nekim zemljama, u stvari, prikupljanje i davanje statističkih podataka u vezi sa nacionalnom ili rasnom pripadnosti može da bude protivzakonito. Pravnik vam može reći da li postoje zakonom propisana ograničenja u vašoj zemlji.
  • Da bi takvi podaci bili korisni, istraživanje mora biti provedeno dobro. Vrijedi truda da se koji put posjeti biblioteka, zatraži savjet od sociologa ili demografičara ili kontaktira ERRC u vezi sa metodama istraživanja prije nego se krene sa radom.

Ali ja još nisam siguran da li je to diskriminacija...

Izgleda da po pitanju diskriminacije ima stručnjaka na sve strane. Mnogi ljudi će vam reći da ne mora značiti da ste žrtva diskriminacije samo zato što se osjećate kao da je prema vama izvršena diskriminacija. I ovo je bez sumnje tačno - nisu sva uvredljiva ponašanja diskriminacija. Međutim, važno je upamtiti nekoliko stvari:

  • Na prvom mjestu, veoma malo ljudi koji nisu stručnjaci za ovo pitanje zaista zna mnogo o tome šta se po zakonu smatra a šta ne smatra diskriminacijom. Ako mislite da ste žrtva diskriminatornog ponašanja, vrijedno je truda ako to provjerite u opisima direktne i indirektne diskriminacije koje su predstavljene gore u tekstu. Da li izgleda da to spada u jednu od ovih kategorija? Onda bi to mogla biti diskriminacija. Možda bi bilo korisno da kontaktirate ERRC ili neku domaću organizaciju koja je specijalizovana za borbu protiv diskriminacije da vidite da li se može pokrenuti sudski postupak.
  • Međunarodno pravo koje zabranjuje diskriminaciju je u stvari veoma jasno. Većina stručnjaka se slaže da, po međunarodnom pravu, zabrana rasne diskriminacije ima snagu običajnog međunarodnog prava - odnosno, rasna diskriminacija je zabranjena svuda, čak i ako vaša zemlja nije donijela zakone kojima je zabranjuje niti je ratifikovala Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije.

Tako na području rasne diskriminacije vaši instinkti predstavljaju veoma dobrog vodiča - ako osjećate da ste doživjeli diskriminaciju, postoji prilično velika mogućnost da se to i desilo.

Kako se mogu boriti protiv rasne diskriminacije?

Postoje određeni zakoni koji su doneseni kako bi pomogli žrtvama rasne diskriminacije. Oni obuhvataju:

  • Domaće zakone koji zabranjuju diskriminaciju;
  • Ostale domaće zakone koji se ne odnose direktno na diskriminaciju, ali se mogu primijeniti u predmetima u kojima se tvrdi da je došlo do diskriminacije, kao što su odredbe obligacionog prava koje štite dostojanstvo čovjeka;
  • Međunarodno pravo, uključujući:
  • Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (engl. skr. ICERD), naročito njen član 14, koji omogućava Komisiji za eliminaciju rasne diskriminacije da razmatra pritužbe pojedinaca ili grupa u vezi sa povredama Konvencije;
  • Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (engl. skr. ECHR): član 14. ove Konvencije zabranjuje diskriminaciju u pogledu prava koja su zagarantovna u ovoj Konvenciji. Protokol br. 12 uz ovu Konvenciju, koji je otvoren za potpisivanje u 2000. godini, će dodati sveobuhvatnu zabranu diskriminacije u primjeni bilo kog prava propisanog zakonom, onda kada ga ratifikuje deset zemalja članica Vijeća Evrope. Aktivisti imaju važnu ulogu u vršenju pritiska na vlasti kako bi ratifikovali Protokol 12 bez odlaganja;
  • Direktiva Evropske unije o rasnoj jednakosti: Ova Direktiva zahtijeva od država da usvoje sveobuhvatne zakone koji zabranjuju diskriminaciju i uspostave efikasne organe za sprovodjenje tih zakona. Ona čini dio prava Evropske unije koju podjednako moraju poštivati zemlje članice i kandidati za članstvo. Aktivisti imaju značajnu ulogu da obezbijede da države izmjene i dopune zakonodavstvo tako da zadovolji zahtjeve ovoga važnog dokumenta.

ERRC se bori protiv diskriminacije Roma kroz čitav niz aktivnosti, uključujući slijedeće:

  • objavljuje informacije o ljudskim pravima Roma;
  • zagovara prava Roma na međunarodnom nivou;
  • omogućava da Romi rade sami za sebe kroz programe za obrazovanje u vezi ljudskih prava;
  • podnosi tužbe na domaćim i stranim sudovima u ime Roma koji su žrtve diskriminacije i ostalih vidova kršenja ljudskih prava.

Ako vjerujete da ste doživjeli ili da sada doživljavate diskriminaciju, možete da se obratite advokatu u vašoj zemlji i da se, zajedno sa njim/njom, prijavite ERRC-u sa molbom da dobijete ERRC-ovu finansijsku pomoć za pravno zastupanje. Kriterijume za podnošenje molbe možete naći na internet stranici ERRC-a na engleskom i romskom jeziku: http://errc.org/grants/repres.shtml ili ako kontaktirate kancelarije ERRC-a.

Borba pravnim sredstvima je ključni element u borbi protiv diskriminacije. Međutim, najvjerovatnije je da sudski spor sam po sebi često nema uticaja van tog pojedinačnog slučaja. Akcije protiv diskriminacije je najbolje voditi na planiran i koordiniran način. Zaista, vrijedi truda ako razmislite o strategiji u kojoj se moćni prijatelji - mediji, međunarodne nevladine organizacije, međudržavna tijela itd. - smatraju saveznicima. U slučaju Ostrave koji je opisan ranije, na primjer, nakon što je ERRC pažljivo dokumentovao grotesknu šemu rasne segregacije u školskom sistemu Ostrave, ne samo da je podnio tužbe nadležnim domaćim i međunarodnim sudovima u ime roditelja petnaestero romske djece prema kojima se primjenjivala segregacija u školama Ostrave, nego je također:

  • održao konferenciju za štampu za predstavnike domaćih i stranih medija da bi ih obavijestio o pokretanju sudskog spora;
  • na češkom i engleskom, objavio sveobuhvatan izvještaj o segregaciji romske djece u češkom školskom sistemu;
  • radio sa grupama iz zajednice toga mjesta, i prije i poslije sudskog spora, kako bi podigao svijest o tome kako takve akcije mogu ojačati zajednicu;
  • dostavio materijale ERRC-a koji se odnose na segregaciju u češkom školskom sistemu međunarodnim tijelima kao što su Komisija UN-a za eliminaciju rasne diskriminacije i Evropskoj komisiji za borbu protiv rasizma i netolerancije Vijeća Evrope;
  • nastavio da radi sa novinarima nakon podnošenja tužbe kako bi javnost i dalje bila upoznata sa predmetom.

ERRC pozdravlja razgovore među aktivistima i partnerskim organizacijama o tome kako na najbolji način iskoristiti informacije u vezi ljudskih prava i kako povećati efekat sudskih sporova koji se vode u vezi sa ljudskim pravima. Dodatne informacije o aktivnostima ERRC-a možete naći na internet stranici ERRC-a www.errc.org ili ako kontaktirate kancelarije ERRC-a. Dalja pitanja koja se odnose na gore navedenu materiju možete uputiti na adresu:

European Roma Rights Centre H-1016 Budapest Naphegy tér 8. Madjarska Tel: (36 1) 41 3 2 200 Faks: (36 1) 41 3 2 201

Pored toga, ERRC trenutno realizuje zajednički projekat sa dva partnera - "Interights" iz Londona i "Migration Policy Group" iz Brisela - čiji je cilj da se maksimalno iskoristi prilika za pravu borbu protiv diskriminacije i zagovorništvo po tom pitanju, nastala usvajanjem Direktive Evropske unije o rasnoj jednakosti i Protokola br. 12 uz Evropsku konvenciju. Ako biste željeli da nam se pridružite u trenutnim naporima da promovišemo zakonodavstvo koje zabranjuje diskriminaciju u cijeloj Evropi, ili samo da primite više informacija o našim aktivnostima iz ove oblasti, kontaktirajte kancelarije ERRC-a na gore navedenu adresu i brojeve telefona i faksa.

Horizontal Rule

Cause of Action: Romani Children in State Care in Nógrád County (Hungary)

20 November 2017

The data showed that Romani children are grossly overrepresented in the care system in Nógrád County: although they make up under 20% of the county’s population, Romani children make up over 80% of those in care. The data showed a strong correlation between deep poverty, severe deprivation, and the entry of children into the care system.

more ...

horizontal rule

Roma Belong - Discrimination, Statelessness and Marginalisation of Roma in the Western Balkans and Ukraine

26 October 2017

The #RomaBelong project is a joint initiative by the European Roma Rights Centre (ERRC), the Institute on Statelessness and Inclusion (ISI) and the European Network on Statelessness (ENS) in collaboration with partner organisations in Albania ...

more ...

horizontal rule

ERRC submission to UN HRC on Serbia (June 2017)

30 June 2017

Written Comments by the European Roma Rights Centre concerning Serbia to the Human Rights Council, within its Universal Periodic Review, for consideration at its 29th session (January-February 2018).

more ...

horizontal rule